KAKO S DJECOM U OVO DOBA:
Hrvatsko psihološko društvo poručuje:
Djeci koja se boje treba:
1. Fizička blizina bliskih ljudi kako bi se povratio narušen osjećaj
sigurnosti.
2. Dovoljno vremena i prostora da prepričavaju, crtaju i kroz igru prožive to
što se dogodilo.
3. Pomoć odraslih da događaj integriraju u cjelovitu priču tako da im daju
riječi tamo gdje ih dijete nema, a kako bi objasnili što se dogodilo.
4. Pomoć odraslih pri povezivanju osjećaja, misli i osjeta u tijelu (npr.
“Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada si pomislila da
nećeš moći izaći iz prostorije.”)
4a. Normalizacija (“Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada
si pomislila da nećeš moći izaći iz prostorije. Sada su tvoje noge opet dobro,
na sigurnom si i sve je u redu.”)
5. Omogućiti kontakte s prijateljima i važnim ljudima.
6. Omogućiti distrakciju od teških sadržaja kroz igru, zabavu, crtiće, filmove
i igrice.
Djeci koja se boje ne treba:
1. Slušanje razgovora odraslih o teškom događaju
2. Praćenje vijesti i pogotovo gledanje videa i fotografija potresom pogođenih
ljudi i objekata.
3. Opsežno objašnjavanje koje nadilazi njihove kapacitete da razumiju (jer to
samo daje dodatnog materijala za fantazije i strahove).
4. Pretjerano umanjivanje ali i preuveličavanje događaja.
5. Dodatno zastrašivanje.