“Kako smo postali obitelj, Posvojenje – dio moje priče” II

Udruga “Na drugi način” povodom obilježavanja desetogodišnjice rada Udruge i provođenja programa edukacije i pripreme potencijalnih posvojitelja zajedno s Udrugom socijalnih radnika grada Zagreba i zagrebačke županije, Kazalištem Smješko, te Centrom za informacije i kulturu Maksimir uz podršku Ministarstva socijalne politike i mladih na projektu “Priprema za posvojenje –podrška posvojiteljskim obiteljima”, organizirala je evaluacijski i stručni skup na temu posvojenja “Kako smo postali obitelj II – Posvojenje – dio moje priče” koji  je održan dana 27.10.2015. u Centru za kulturu i informacije, Švarcova 18 u Zagrebu.

Skup je započeo  predstavom „Moja obitelj i jedan jež“ koja govori o jednoj sasvim obično-neobičnoj obitelji koja se čekala, tražila i pronašla posvojenjem… koja se voli, podržava i koja se zajednički nosi sa svim životnim izazovima.

Moderator na okruglom stolu bila je Ana Munivrana, prof. psihologije, a izlaganje su održali:

  1. Vlasta Grgec-Petroci,mag.act.soc.,Mirjana Marčetić Kapetanović,prof. psihologije, Gordana Stolfa, dipl. soc. rad., Procjena zadovoljstva i doživljaj učinkovitosti programa edukacije i pripreme (potencijalnih) posvojitelja „Škola za posvojitelje“
  2. Mirta Vranko, soc. pedagog , Procjena učinaka programa stručne pripreme potencijalnih posvojitelja
  3. Maja Laklija, doc dr. sc. ,Jelena Barać, dipl. soc. rad., Doživljaj programa edukacije i pripreme posvojitelja „škola za posvojitelje“ – perspektive sudionika i voditeljica programa
  4. Mirjana Marčetić Kapetanović, prof. psihologije, Posvojena djeca i njihova prava
  5. Ivana Hrastar, mag. soc. rada, Branka Sladović Franz, prof. dr.sc., Uparivanje posvojitelja i posvojenika: načela i praksa
  6. Ivana Šafran Tunjić, prof. pedagogije,  Posvojeno dijete u odgojno-obrazovnom sustavu
    Vlasta Grgec-Petroci, mag. act.soc.,Posvojenje braće i sestara
  1. T.R.Ž, M.Ž.,Iskustva jedne mame – Bol

Stručni skup okupio je preko 180 stručnjaka iz sustava socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja te zdravstva, kao i studente socijalnog rada, pedagogije i psihologije,  koji su nakon tematskih izlaganja imali priliku sudjelovati u otvorenoj i konstruktivnoj raspravi.

Osnovni zaključci stručnog skupa  su:

  • Posvojenje je drugačiji, ali jednako dobar način osnivanja obitelji koji omogućuje djetetu odrastanje i odgoj u sigurnom obiteljskom okruženju, a posvojiteljima roditeljstvo i osnivanje obitelji.
  • Procjena zadovoljstva i doživljaj učinkovitosti programa edukacije i pripreme potencijalnih posvojitleja Škola za posvojitelje ukazuje opravdanost, nužnost i učinkovitost tako organiziranog i izvedenog rada.
  • Opravdana je potreba uvođenja sustavne pripreme, podrške i pomoći prije, za vrijeme i nakon posvojenja.
  • Odgovornost je na sustavu da osigura kvalitetnu i dostupnu stručnu pripremu za posvojenje kao i podršku tijekom i po zasnivanju posvojenja
  • Potrebno je osigurati unapređenje postupka kroz unapređenje materijala za procjenu prikladnosti za posvojenje ali i reorganizaciju sustava u smislu formiranja drugog samostalnog tijela poput Centra za posvojenje u svrhu osiguranja kapaciteta i mehanizama za pružanje stručne pomoći i podrške obiteljima prije tijekom i nakon posvojenja.
  • Nužno je za svako dijete što je moguće prije i temeljitije procijeniti i preispitati mogućnosti zbrinjavanja u njegovom najboljem interesu.
  • Biološka braća i sestre ne bi se smjela razdvajati bez jasnih razloga i bez procjene potreba svakog djeteta, ako zbog nekog razloga budu razdvojena, trebalo bi se poduzeti sve da ostanu u kontaktu i smjestiti kod posvojitelja koji su spremni podržati održavanje kontakata što bi trebalo uključiti u zakonsku regulativu u postupcima posvojenja.
  • Ukoliko braću i sestre ne mogu posvojiti isti posvojitelji, centri za socijalnu skrb trebali bi pružati podršku i ohrabrivati posvojitelje da održavaju kontakte s braćom i sestrama kada to dijete želi i kad je to u interesu djeteta.
  • Potrebno je uključiti druge stručnjake koji rade sa djecom u postupak posvojenja ili barem povećati suradnju (npr. pedijatri, defektolozi, logopedi, psiholozi…)
  • Koristiti pozitivan način komunikacije vezan za različite tipove obitelji te senzibilizirati djecu već od predškolske dobi za toleranciju i prihvaćanje različitosti
  • Prilagoditi nastavne sadržaje i restrukturirati zadatke u predškolskim i školskim ustanovama koji se odnose na obitelj, osnivanje obitelji, genetsko nasljeđivanje, ljudski razvoj, spolno odgovorno ponašanje, a koji mogu utjecati na posvojeno dijete
  • Naglašena je potreba obrazovanja stručnjaka koji se u svom radu susreću sa svim članovima posvojiteljske trijade – stručnjaci sustava socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, zdravstva…
  • Naglašena je potreba formalnog obrazovanja i sistematičnog uvođenja teorijskih problema vezanih uz posvojenje u kurikulum kao važan dio osposobljavanja budućih stručnjaka

Ovim stručnim skupom željeli smo doprinijeti jačanju svijesti u zajednici o kvalitetnom pristupu posvojenom djetetu i posvojiteljima, o mogućim izazovima posvojiteljskih  obitelji te doprinijeti senzibiliziranju javnosti, djece i mladih, koji nisu posvojeni, za temu posvojenja i pridonijeti razvijanju ponašanja koje se temelji na toleranciji i prihvaćanju različitosti.

Zagreb, studeni, 2015.

Voditeljica Stručnog skupa
Vlasta Grgec-Petroci, mag.act.soc.